Evo da vas ukratko izvijestim i o tome kako nam je bilo na Noći muzeja. U ovoj su aktivnosti sudjelovale patrole ''Behemoth'' i ''Quetzalcoatl'', svaka sa po četiri hrabra predstavnika. E zašto sad hrabri, pitate se. Zato što je uistinu trebalo hrabrosti za suočavanje s podivljalim hordama ljudi koji su nagrnuli u sve moguće muzeje.Mi smo se odlučili za Tehnički muzej. U sastavu Čurepić, Franceković, Matijevac, Dumić mlađi, Jale, Živac, Tamara i moja malenkost, krenuli smo iz ureda u Draškovićevoj negdje oko 21 sat. Oko pola deset bili smo pred Tehničkim, malo isprepadani tolikom masom ljudi. Da nam ne bi bilo dosadno i da ne bi samo projurili a da ništa pošteno nismo pogledali, pripremila sam im razne zadatke, kao i pitanja na koja su morali u muzeju pronaći odgovor.
Podijelili smo se u dvije ekipe i krenuli u akciju. Mnogi su nas ljudi čudno gledali k
ad smo pokraj njih prolazili s papirom u rukama, dovikujući jedan drugome ''našao sam auto koji nam je trebao'' i slično. Ali nismo se zamarali njihovim, katkad čak i podrugljivim, podsmijesima već smo pozorno i koncentrirano radili na obavljanju zadataka. Nisu nas čak omele ni ljute tete koje su na svakih pet metara vikale ''NEMOJTE NIŠTA DIRATI! NEMOJTE SE NIGDJE NASLANJATI! NE MOŽETE TU PROLAZITI!''Prva je sve riješila ekipa u sastavu Živac, Domić i Matijevac (i ne nije bilo zato što sam im ja pomagala, kao što tvrdi ljubomorna gubitnička ekipa :-P). Nakon što smo riješili sve sa listića, još smo malo prošetali muzejom i laganijim tempom razgledali ono što nam je bilo posebno zanimljivo. Oko pola 23 razišli smo se kućama.
Želim samo poručiti onima koji nisu htjeli ići da im može biti krivo jer nam je na kraju bilo baš dobro :-P Pa onda i drugi puta odite ranije doma, umjesto s nama u akciju.
